Psi stradaju zbog radoznalosti, naime svaki će neiskusan pas s velikim zanimanjem proučiti zmiju te će ju uznemiriti, na što će ona reagirati na jedini način na koji se može obraniti: ujest će radoznalca. Mace, posebno lovice, u pravilu uspijevaju izaći na kraj sa zmijama, no ponekad izvuku deblji kraj. Zmije su praktično najotrovnije životinje. Naša zemlja smatra se bogatom otrovnicama iako se radi o samo dvije vrste otrovnih te jednoj vrsti poluotrovne zmije.

Prva pomoć kod ujeda zmije otrovnice posebno je važna onim vlasnicima pasa koji vole šetnje po šumi, kamenjarima, pustim mjestima gdje u blizini nema veterinarske pomoći. Čovjek je obično ugrižen u nogu, no kod pasa vrlo često dolazi do ugriza u njušku što znatno smanjuje mogućnosti pružanja prva pomoći. Ako je pas ugrižen u nogu, potrebno je staviti povez između mjesta ujeda i zamišljene linije u visini srca. Povez mora biti čvrst, ali opet ne toliko čvrst da u potpunosti zaustavi cirkulaciju u podvezani dio. Ukoliko ste postavili povez, nemojte ga skidati dok ne stignete do veterinara.

Ranu ne treba zarezivati, a nikako ne bih preporučila isisavanje otrova. Ekstremitet treba imobilizirati (staviti udlagu). Bilo bi poželjno da ugriženi strogo miruje, što je lakše izvesti ako se radi o malom psu, jednostavno ga uzmete u naručje i prisilite da miruje. Kod uzimanja u naručje pazite da psa ne okrećete “naopako” kao malu bebu, već da su mu noge prema tlu, dakle da je u položaju kao da stoji na tlu. Kod velikih pasa nastojte organizirati nekakav transport do prvog veterinara (improvizirani ležaj kao za čovjeka) jer nikako nije dobro da pas ugrižen od zmije hoda. Životinju treba umiriti. Jasno je da se zbog jakog bola pri ugrizu javlja osjećaj straha i panike (to u dobroj mjeri ovisi o temperamentu psa) pa nastojte biti smireni kako biste na prijatelja prenijeli pozitivne emocije, a ne svoj vlastiti strah. Kada se radi o ugrizu u njušku podvezivanje je nemoguće, ali isto treba nastojati da životinja miruje.

Ono što nam je potrebno kod ujeda zmije (ili insekata) te kod jakih alergijskih reakcija jest protuupalno djelovanje kortikosteroida, a radi se o kompliciranom procesu koji se odvija na više razina. Najbolje je da se prije “izleta u nepoznato” savjetujete sa svojim veterinarom koji će Vas točno uputiti o dozi koja je potrebna za Vašeg psa te o načinu aplikacije lijeka. Netko Vam mora pokazati kako se daje intramuskularna injekcija te osnovna pravila kod takvog načina aplikacije lijeka kako ne biste napravili više štete nego koristi.

Simptomi koji će nastati uslijed djelovanja zmijskog otrova različiti su i ovise o više faktora. Štenci i psi malenih pasmina kao i mačke imat će izraženije simptome nego veliki, snažni psi. Od zmijskog ugriza najčešće stradavaju psi, a ugrizi su lokalizirani uglavnom na prednjoj nozi ili gubici (to ovisi o tome da li će radoznalac prvo ponjušiti sumnjivi objekt ili će se odlučiti da ga prvo malo isproba mlatarajući prednjom šapom). Najopasniji su ujedi u glavu, vrat te u blizini većih krvnih sudova. Ugrizi zmije u područje glave posebno su opasni i treba potražiti što hitniju intervenciju veterinara.

Ujed zmije je vrlo bolan. Ujedena životinja bolno će zacviliti i to je obično ono što vlasnici prvo primijete. Simptomi trovanja zmijskim otrovom ovise prvenstveno o količini uštrcanog otrova no i o veličini psa ili mace. Kod jakih trovanja (kada je uštrcana velika količina otrova, a radi se o malenom psu i maci) životinja će kolabirati već za nekoliko trenutaka i tu je zaista potrebna najhitnija intervencija veterinara. Do kolapsa dolazi zbog dilatacije perifernih krvnih sudova te posljedičnog šoka. Kada se radi o blažim oblicima trovanja vlasnici će obično primijetiti oteklinu na mjestu ujeda. Oteklina će biti prisutna već u roku od 30 minuta, a istovremeno koža postaje tamno crvena, skoro crna. Na mjestu ugriza dolazi do istjecanja krvi te naglog i bolnog oticanja ugriženog mjesta. Kada se radi o ugrizu šape, oboljela šapa postaje 3 puta deblja. Ponekad kod velikih pasa i manje količine otrova prvih nekoliko sati prođe nezamijećeno jer pas ili samo malo šepa ili je jednostavno mirniji nego obično. No nakon nekoliko sati može se razviti hemolitička anemija, koagulopatije i sepsa. Ako sumnjamo na ugiz zmije svakako ćemo izvršiti pregled urina. Naime zmijski otrov između ostalog razara crvena krvna zrnca pri čemu se oslobađa hemoglobin kojeg ćemo naći u urinu. Terapija se sastoji u davanju specifičnog seruma te potporne terapije intravenoznim davanjem tekućine te kortikosteroida kako bi prevenirali šok. Dio potporne terapije svakako je i davanje antibiotika i to 7 dana. Oboljelu životinju držimo pod strogim nadzorom 24 sata, no ako je prezentirana veterinaru na vrijeme terapija je u pravilu uspješna. Antivenin (serum) je rezerviran samo za vrlo ozbiljne slučajeve, dakle ne dajemo ga onda kada se radi samo o lokalnoj reakciji.

Ponekad se kao posljedica trovanja javljaju proljev i povraćanje. U tom slučaju psu ćemo uskratiti vodu i hranu na usta, a sve potrebno dobit će putem infuzije.

Rok trajanja seruma vrlo je kratak, pa je dobro da se prije odlaska na godišnji odmor u krajeve gdje ima zmija, raspitate kod tamošnjeg veterinara da li imaju serum. Ukoliko ga nemaju dobro je imati ga sa sobom. Čuva se u frižideru, a može spasiti život Vašeg ljubimca. Ponekada su simptomi ujeda zmije vrlo jasni. Vlasnici vide da je došlo do ugriza, to kažu veterinaru i sve je jasno. No koji puta vlasnici samo primjete da je životinja bezvoljna ili primjete oteklinu na šapi. Ne padne nam uvijek na pamet zmija. Posumnjat ćemo na ugriz ako je koža na otečenom mjestu tamno crvena do crna i svakako ćemo probati pronaći mjesto ugriza (sa specifičnim tragovima 2 zuba) što ponekad znači brijanje veće površine kože posebno kod dugodlakih pasa.

Uvijek je ugriz lakše uočljiv na bijelim psima s ružičastom kožom. Kod tamno pigmentirane kože ponekada je teško vidjeti da je koža zapravo tamno crvena odnosno crna iako je oteklina uvijek izražena. Da bi bili sigurni da se radi o zmijskom ugrizu treba naći poznate rupice!

Ni u kom slučaju nemojte pokušavati ubiti zmiju otrovnicu, a ni druge vrste zmija jer su one vrlo korisne. Ljudi najčešće budu i sami ugriženi kada pokušavaju ubiti zmiju. Mnogi vlasnici pasa instinktivno će tako reagirati pa pritom i sami stradaju. Slična je reakcija kod ugriženog čovjeka, a onda je vrlo velika mogućnost da budu ugriženi još nekoliko puta jer se zmija brani. Kod multiplih ugriza posljedice mogu biti fatane u kratkom vremenskom roku.